Martinje

Sv. Martin je povjesno gledajući rođen u današnjem Szombathelyu (Mađarska) 316. ili 317. godine, kao sin rimskog tribunata. Školovan u katehetskoj školi priklonio se kršćanstvu, ali ga otac primorava na vojnički poziv…
Poznavanjem legende o diobi vojničkog plašta i ukazanja Isusa u istom, Martin shvaća san kao poziv da napusti vojsku i da se posveti apostolatu.
Širenjem kršćanstva i osnivanjem samostana posvećen je za biskupa. Umro je 8. studenoga 397.g. u Candesu, a dan ukopa 11. studenoga, crkva slavi kao spomen na dan Sv. Martina. Poštovan za života, uskoro nakon smrti bio je proglašen svecem. Širenjem crkvene jurisdikcije širio se i kult Sv. Martina sve do naših krajeva.
Kao jedan od štovanih i najznačajnijih svetaca uz njegov dan povezani su mnogi vjerski i pučki obredi. Načinom i vremenom u kojem živimo neke se stvari mijenjaju, ali simboli i ukorijenjeni običaji u hrvatskoj pučkoj kulturi ostaju.

Martinje kao blagdan, danom kada mošt prelazi u mlado vino ugradilo se u puk.


Himnom “Došel je došel Sveti Martin”, vinskim zapovjedima, statutima i regulama te uz vinski brevijar obavlja se ceremonijalni čin krštenja mošta. Priređivanjem martinjskih veselica i pajdašija uz “simboličnu” martinjsku gusku s mlincima, mlado vino, kesten pucavec, mošt rezanec i druge dobrote, štuju se običaji, nastavlja tradicija te iskazuje i očituje gostoljubivost.